I daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju. (Kur'an, 45.13)
Allah nam u Kur’anu govori da je svijet podredio nama da se koristimo raznim blagodatima. Svijet nam nije nepristupačan. Allah nas ohrabruje da budemo kreativni i da otkrivamo svijet.
Zbog toga nas je Poslanik, a.s., naučio da kada izlazimo iz džamije govorimo sljedeće: U ime Allaha, mir i spas Allahovu Poslaniku; Allahu moj, molim Ti se da me dobrom obaspeš; Allahu moj, zaštiti me od prokletog šejtana. (Ibnu-Madže)
Ova dova je primjerena za izlazak iz džamije jer napuštamo mjesto formalnog obožavanja Allaha i vraćamo se našim domovima ili poslu kako bismo tražili Allahove blagodati. O molitvi petkom Allah kaže: O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! (62.9) A u sljedećem ajetu Allah kaže: A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite. (62.10)
Na sličan način Allah govori o hodočašću u Mekku: Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete. A kada pođete sa Arefata, spominjite Allaha kod časnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na pravi put, a prije toga ste bili u zabludi. (2.198)
Allah nam u ovom ajetu govori o traženju blagodati i traženju Njegove milosti. U našem kontekstu, Allahove blagodati se odnose na dobra ovoga svijeta, ona koja smo spomenuli da tražimo pri izlasku iz džamije: Allahu moj, molim Ti se da me dobrom obaspeš.
Na ovaj način s pozitivnošću gledamo na ovaj svijet. Naš dunjalučki život nije prepreka za onaj svijet, već prije je to mjesto na kojem sijemo ono što ćemo na ahiretu požnjeti. Ljudi se ne dijele na one koji traže dobro na ovom svijetu i one koji teže za onim svijetom. Umjesto toga, ljudi se dijele na one koji traže samo ovaj svijet i one koji žele dobra i ovog i budućeg svijeta - te na taj način, dobijaju oboje.
Jedan od načina na koje je Allah „sve što je na nebesima i na Zemlji“ učinio u službi čovjeku je i taj što nam je dao mogućnost da otkrivamo zakone prirode i da iskoristimo to znanje u našu korist. Naše materijalno napredovanje i naučni napredak svjedoče ovo. Čovječanstvo je napravilo velika dostignuća koja su srušila dugo njegovane pretpostavke o prirodnom svijetu i koja su promijenila naše živote iz temelja. Ljudi su otišli u svemir. Dostignuća u tehnologiji komunikacije su revolucionizirale naš način življenja. Otkrivena je karta ljudskog genoma, a podatomski svijet je dosta istražen. Slava pripada Allahu koji nas je naučio onome što prije nismo znali.
Ova naučna dostignuća predstavljaju blagodati koje nam je Allah ukazao. Kada bi čovječanstvo to prepoznalo, onda bi naučno znanje bilo, na neki način, nastavak božanske poruke koju je Allah slao poslanicima. Na taj način bi nauka služila ljudima, i nikad ne bi bila izvor zla.
Piše: Šejh Selman el-Aude